VAGAN MELIK KARAGANJAN

Spomenik Vaganu Meliku Karaganjanu svečano je otkriven u Biogradu na Moru 21. 09. 2024. godine na Dan neovisnosti Republike Armenije.

Kip je izradio rumunjski kipar iz Alba Iulije Stefan Bintintan (RONDANINI S.R.L.)

Karaganjan, Vagan Melik, poslovni čovjek, hotelijer i građevinar (Urmija, 25. ožujka 1889., zapadni Azerbejdžan – Beograd, 21. ožujka 1977.).

Sudjelovao je u Prvom svjetskom ratu u carskoj vojsci, a potom je pristupio protu-boljševičkim snagama (tzv. Bijeloj armiji) pod zapovjedništvom generala Denikina. Nakon što se s vojskom generala Wrangela povukao preko Krima, stigao je u Srbiju.

U Srbiji je najvjerojatnije osnovao građevinsku tvrtku u Prištini, gdje je zapošljavao radnike s juga Srbije.

Nakon što je Oblasni odbor za Sjevernu Dalmaciju Primorske banovine donio odluku o gradnji Banovinske bolnice u Biogradu (budući da se Zadar nalazio pod talijanskom upravom), za izvođača radova izabran je Vagan Melik Karaganjan, koji je započeo gradnju Banovinske bolnice 1932. i dovršio je 1933. godine.

Nakon završetka izgradnje i otvaranja Banovinske bolnice u Biogradu, Karaganjan je odlučio ostati u Biogradu i uložiti vlastiti kapital u izgradnju hotela Ilirija.

Gradnja hotela Ilirija započela je 5. veljače 1933. godine na zemljištu koje se u Biogradu nazivalo »Tolićevo gumno« prema vlasnicima obitelji Tolić.

U trenutku otvaranja, hotel je imao 140 soba sa 200 kreveta, vlastitu električnu centralu, pet garaža za automobile, plažu, a u izgradnji je bilo i tenisko igralište.

Tijekom 1934. Karaganjan je od biogradske općine kupio električnu centralu te je njezinim tehničkim usavršavanjem elektrificirao Biograd i okolicu, uključujući i produljenje električne mreže do banovinske bolnice (1934./1935.).

Uz bavljenje hotelijerstvom, Karaganjan je posjedovao dionice raznih rudarskih kompanija na području tadašnje Kraljevine Jugoslavije, a imao je i utjecaja na građevinarstvo.

Karaganjan je sagradio i darovao biogradskoj organizaciji »Sokola« ljetno sletište za održavanje raznih manifestacija, zbog čega je od biogradske općine bio proglašen za počasnog građanina.

Angažirao se i oko osnivanja Veslačkog kluba Biograd te je bio njegov prvi predsjednik.

Bio je i pripadnik Armenske apostolske crkve, a u Biogradu je bio na čelu odbora za izgradnju pravoslavne crkve koja je trebala biti građena u bizantskom stilu.

Karaganjanova ljubav bila je Ivica (Iva) Čepirlo, rođena 1910., koja je najvjerojatnije bila zaposlena kao djelatnik hotela Ilirija tijekom restrukturiranja 1938. godine. Iako nisu bili u braku i nisu imali djece, ona ga je pratila sve do njegove smrti 1977.

U vrijeme Drugog svjetskog rata, Karaganjanu je konfisciran hotel. Talijani su ga prvo pretvorili u ljetovalište, a potom u bolnicu za vojne ranjenike.

Nakon oslobođenja 1945. godine, Karaganjan je uhićen, pritvoren u istražnom zatvoru te je optužen za špekulaciju i privrednu sabotažu. U lipnju 1945. presudom mu je konfiscirana sva imovina, osuđen je na 10 godina prisilnog rada te na gubitak građanskih prava na vrijeme od sedam godina nakon izdržavanja kazne.

Karaganjan se žalio na presudu te je ona smanjena na sedam godina prisilnog rada. Na prisilni rad upućen je u radni logor u Vrani na tamošnjem bivšem kraljevskom poljoprivrednom dobru i sjedištu ergele.

Odlukom Prezidijuma Narodne skupštine FNRJ br. 4250/46 od 25. 06. 1946. godine oprošteno je daljnje izdržavanje kazne, a odlukom Prezidijuma Narodne skupštine FNRJ br. 4167 od 13. 09. 1950. godine oslobođen je daljnjeg izdržavanja sporedne kazne gubitka građanskih prava. Nalaže se brisanje po spomenutoj presudi i prestaju sve njene pravne posljedice, a osuđeni Karaganjan ima se smatrati neosuđivanim.

Nakon odslužene kazne, Karaganjan je odselio s Ivicom (Ivom) Čeprilo u Beograd, gdje je i umro 1977. godine. Prema usmenom svjedočenju, Karaganjan je ostao vjeran svom armenskom podrijetlu te je sudjelovao u radu armenske zajednice u Beogradu i bio među njezinim istaknutijim članovima.

U Biograd je došao 1971. na otvorenje novog hotela Ilirija, koji je podignut na mjestu starog hotela koji je srušen 1969. godine.

Spomenik Vaganu Meliku Karaganjanu svečano je otkriven u Biogradu na Moru 21. 09. 2024. godine, na Dan neovisnosti Republike Armenije.

Kip je izradio rumunjski kipar iz Alba Iulije Stefan Bintintan (RONDANINI S.R.L.).